Seoski turizam

11.12.2007. 00:21 | | jošanica, seoskiturizam, selo, seoski

PodeliteFacebookTwitterGoogle plusLinkedinPinterestViberFacebook messenger 0 komentara
Banja Jošanica

Banja Jošanica

Banja Jošanica Banja Jošanica U istočnom delu Srbije, na severo-zapadnom delu Sokobanjske kotline, izmedju zapadnih ogranaka Rtnja i istočnih padina planine Bukovika nalazi se Banja Jošanica, koja bi sa izvestnim ulaganjima mogla da postane značajan turistički centar.

U Banji Jošanici lekoviti izvori bili su poznati još u vreme Rimljana i Srednjem veku, a prvi pisani dokumenti o ovom mestu kao banji potiču iz turskog perioda.

Banja Jošanica
Banja Jošanica

 

Do sada nije bilo nekih značajnijih proučavanja i valorizovanja ovog prirodnog lečiličta koje se još uvek nalazi u senci Sokobanje u čijoj se blizini nalazi.

Ovim tekstom sam pre svega hteo da ukažem na izuzetne prirodne potencijale Banje Jošanice (povoljna klima, termalni izvori, lekovito blato - peloid, atraktivna okolina), koji predstavljaju polaznu osnovu za razvoj turizma, kao i na neophodnost unapredjenja društvenog sektora turizma, kao i na neophodnost kreiranja kompleksnije turističke ponude, a sve u cilju intenzivnijeg razvoja turizma.

 

  • Turizam

Prirodne pogodnosti šire okoline Banje Jošanice predstavljaju osnovu za razvoj izletničkog turizma. Okolina Banje Jošanice bogata je šumom i u ovoj netaknutoj prirodi postoje idealne mogućnosti za aktivan odmor u prirodi i rekreaciju. Ovaj vid turizma pre svega je moguće aktivirati na lokalitetima Vrelo i Sokolovica.

Lekovite vode
Lekovite vode Banje Jošanice


Lokalitet Vrelo je udaljen od Banje Jošanice 6.5 km i do njega se stiže vijugavim šumskim putem. Ovaj prostor je idealan za jednodnevni izlet. Netaknuta priroda, čist vazduh, ovčarske kolibe i prostrane livade predtavljaju atraktivnost, naročito za posetioce iz velikih urbanih sredina. I na ovom lokalitetu su pronadjeni izvori tople i hladne mineralne vode. U neposrednoj blizini Banje Jošanice je i lokalitet „Sokolovica”, u atraktivnom prirodnom ambijentu i sa crkvom Sv.Jovana Glavoseka.


Što se tice restoranskih kapaciteta u Banji Jošanici postoje dva restorana društvene ishrane - „Jošanica” i „Veljković“. S obzirom da gosti Banje Jošanice stanuju u privatnom sektoru, sa povećanjem turističkog prometa javila se potreba za izgradnjom restorana. Sa izgradnjom restorana „Jošanica” se počelo 1972. godine, a restoran gostima nudi bogat asortiman jela i pića. Pošto je u pitanju restoran u banjskom mestu čija je namena pre svega ishrana banjskih gostiju, velika pažnja se posvećuje pripremi dijetetskih jela, namenjenih gostima narušenog zdravlja.

Restoran Jošanica u svom sastavu ima: kuhinju, salu za ručavanje sa pomoćnim prostorijama, priručni magacin, ofis, terasu, kancelariju i dva sanitarna čvora. Restoran „Jošanica” u svom sastavu takodje obuhvata i recepciju preko koje je i posrednička delatnost kod prihvata banjskih gostiju od strane privatnih stanodavaca.

Restoran radi sezonski, medjutim zbog veličine sale i pogodnosti za različita slavlja, koristi se i van glavne sezone. Od skora je otvoren nov ugostiteljski objekat u privatnom vlasništvu - Veljković, koji takodje nudi gostima kompletan asortiman jela i pića.

 

  • Stanovništvo

Sokobanjska kotlina je bila naseljena još u Rimskom periodu o čemu svedoče brojni ostaci materijalne kulture (vojna utvrdjenja, kupatila, grobnice, putevi). Period turske vladavine je na ovim prostorima obeležen burnim dogadjajima. Medjutim, intezivno naseljavanje na ovom prostoru bilo je tokom 19 veka, naročito u vreme Prvog srpskog ustanka.

Jošanica poseduje odredjenu atraktivnost, tako da je osim Sokobanje ona jedino mesto na teritoriji opštine Sokobanja koje belezi lagani porast broja stanovnika. Ovo naselje ima oko 1600 stanovnika. Inače od ukupno 1600 stanovnika na radno sposobne (izmedju 15 i 64 god.) otpada 68.8%, dok stanovništvo starije od 64 godine učestvuje sa 15.6% u ukupnom broju stanovnika.

Crkvica
Crkvica


Stanovništvo Jošanice se uglavnom bavi poljoprivredom. Osim jednog dela stanovništva, koje izdaje sobe turistima, ne postoji veće interesovanje za upotpunjavanjem turističke ponude. Medjutim, izgradnja hotelijerskih i restoranskih kapaciteta svakako bi doprinela zapošljavanju većeg broja stanovnika Jošanice u tercijalnim delatnostima i u velikoj meri bi uticala na povećanje interesovanja za razvoj turizma.

  • Zdravstvo


Analizom prirodnih potencijala Banje Jošanice, navedeno je da ona raspolaže termomineralnim izvorima, povoljnim klimatskim karakteristikama i lekovitim blatom (peloidom). Na bazi ovih elemenata razvio se zdravstveni turizam koji trenutno predstavlja dominantan vid turizma u ovoj banji.

Lečenje u banji se odvija pod stalnim nadzorom lekara, a terapijski tretmani koji se u njoj primenjuju su:- balneo-terapija - fango-terapija.- kreno-terapija - peloidna-terapija

Indikacije za lečenje u Banji Josanici su sledeće:Lekovito blato Peloid

* Stomačna oboljenja:
* čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu,
* hronično zapaljenje želuca i spušten želudac,
* oboljenja tankog i debelog creva,
* stanje posle preležane zutice,
* oboljenja mokraćnih i genitalnih organa,
* pesak i kamen u bubregu,
* zapaljenje bubrega i bešike,
* oboljenja prostate,
* zapaljenja jajnika,

Reumatična oboljenja:

* stanje posle reumaticne groznice,
* hronicni i inflamatorni reumatizam,
* degenerativni reumatizam (artoze, spondiloze),
* ekstra artikularni reumatizam,
* posledice trauma i ratnih ranjavanja,
* oslabljenja cirkulacija krvi,

Ostala oboljenja:

* šećerna bolest,
* anemija i snižen krvni pritisak,
* neuroze,
* klimatske tegobe,
* kožne bolesti.

Kontraindikacije:

* akutna oboljenja kože, disajnih organa i zglobova;
* bronhijalna astma u akutnom i težem stanju;
* tuberkuloza na bilu kom delu tela.



Dakle, Banju Jošanicu odlikuju izuzetna lekovita svojstva koja čine polaznu osnovu za razvoj savremenijeg zdravstvenog turizma. Za njegov intenzivan razvoj neophodna je pre svega adaptacija terapijskog bloka (na prvom mestu sale za peloidnu terapiju) i izgradnja stacionara.

 

Mali spomenik velikog značaja


Na petom kilometru od Sokobanje, kod Trebičke česme, put se odvaja za manje poznatu, ali veoma značajnu, živopisnu banju Jošanicu. Blagodeti njenih lekovitih voda koristili su stari Rimljani i svi oni koji su osvajali ove krajeve posle njih. Turci su je srušili do temelja za vreme svog povlačenja, tako da je dugo ostala neotkrivena i nepoznata. Za oživljavanje ove banje vezane su mnoge priče, legende, verovanja, ali i mukotrpni napori meštana da ubede nadležne u značaj i blagotvorno delovanje njenih izvora.

Tako je tek 1962. godine, na temeljima starog kupatila iz 1905. godine sagraðena današnja banja, sa nekoliko izvora i kupatila, čija voda dostiže do 35 stepeni.
Svedok burnih vremena kroz koje je prolazilo ovo ljupko selo i banja na padinama Bukovika, je mala crkva posvećena Uspenju Svete Bogorodice, podignuta u četrnaestom veku, najstarija u ovom kraju. Sačuvana je najviše zahvaljujući čvrstim, debelim zidovima, koji se nisu mogli lako porušiti, tako da se na živopisu i danas nalaze tragovi dima, koji je obavijao crkvu posle nekoliko paljevina. Više puta obnavljan je krov, ikonostas i ostali delovi od drveta, ali su zidovi sa prozorima-puškarnicama odoleli svim rušenjima. Sa spoljne strane prozori podsećaju na male proreze u zidu, kroz koje je vršeno osmatranje, a njihova širina se u unutrašnjosti znatno uvećava, da bi se moglo rukovati oružjem i osmatrati na više strana.
Da bi izgledala što niža i bila što manje uočljiva, jednim delom je ukopana u zemlju, tako da se stepenici nalaze sa unutrašnje strane. Iako se nalazi na podbarnom zemljištu, blizu potoka, dobro izgraðeni i duboko ukopani temelji učinili su da do danas zadrži svoj prvobitni izgled. U selu ćete čuti i legendu o prelasku crkve sa jedne na drugu stranu puta. Ovo se danas objašnjava time što je u davnašnja vremena put išao pored potoka, ispod crkve, a današnji, novi premešten je iznad crkve.

Crkva Uspenja Svete Bogorodice nalazi se odmah pored nove crkve i nedaleko od starog crkvenog konaka, u kome postoji mala zavičajna postavka muzejskih eksponata. Nažalost, zgrada je u veom lošem stanju, pa su posete odložene za neka bolja vremena.

Ipak, da biste osetili duh starog vremena, nedaleko od porte radi vodenica potočara, sagraðena u tursko vreme, koja i danas melje pšenicu i kukuruz, i u kojoj možete čuti priče, legende i istoriju krajeva od Rtnja do Ozrena. DOPISNICA JE PREUZETA SA PRVOG OD ÈETIRI AUTORSKA CD-A, NAŠEG SARADNIKA, TOMISLAVA Ž.POPOVIÆA, DUHOVNI ISTOÈNICI. Telefon: 011-2335-185. l

 

{mospagebreak title=Vrmdza, jezero}

 

selo Vrmdža, Vrmdžansko jezero, Vrmdža grad

 

VrmdžaNa četiri kilometra od Sokobanje, put se prema Rtnju odvaja prema Latin-gradu i Vrmdžanskom jezeru. Ima i tabla, ali je postavljena tako da je može pročitati samo putnik koji se nalazi sa druge strane puta. Kažu da je to još jedna od "diverzija’’ onih koji se boje da banja Jošanica i sela ispod Rtnja ne odvlače sokobanjske goste. Put je obnovljen uz pomoć Evropske zajednice, ali samo do sela Trgovište. Dalje nisu mogli, a zlobnici kažu da investitori nisu znali da izgovore ime sela - Vrmdža.

Otkud ovom lepom selu ovo neobično ime, pita se svako ko za njega čuje. Ko mu ga dade i od koje reči potiče? U ovom kraju se i danas kaže da kiša vrne iz oblaka, i da treba navrnuti vodu u baštu. E, iz reči navrnuti poteklo je ime Vrmdža, kao i Vrnjci i Vrmac. To znači da mesto sa tim imenom ima mnogo izvora, potočića, potoka, rečica, pa i reka, jer reč vrm, označava vodu, kao što va, govori o izvoru (Lipovac - izvor pored lipe).

Stoga, gledajte da ne promašite skretanje i posetite ovo predivno sokobanjsko selo.

Put ide izmeðu zatalasanih njiva, lepo ureðenih voćnjaka i livada prema brdu na kome se nalazi seoska crkva nešto pre središta sela. A u samom selu, okružene kućama vide se visoke stene poput štita. To je Latinski grad. Njegova istorija seže u daleki četvrti vek, kada je bio čuvar Carskog druma, kasnije vizantijski bedem protiv najezde Slovena, a potom utvrðenje svekolike vlastele, da bi ga u svom pohodu, 1413. godine, srušio Bajazitov sin, sultan Musa, poznat i kao Musa Kesedžija. Bilo je to ono vreme kada su srušeni i Soko-grad, Lipovački grad, Bovan i druga utvrðenja u ovom kraju. Kažu da je posle toga ovde život bio skoro zamro čitavih dve stotine godina.

Selo je udaljeno od Sokobanje samo desetak kilometara, na nadmorskoj visini oko 500 metara, ima oko 200 domaćinstava sa oko 800 stanovnika koji se uglavnom bave poljoprivredom. Koristi zdravu vodu iz planinskih izvora koja vodovodom dolazi u skoro svako domaćinstvo. Osvetljeno je uličnom rasvetom, obezbeðena je dobra čujnost mobilnih telefona i skoro svaka kuća ima telefon. Dušu dalo za seoski, ekološki turizam!
Tomislav Ž. Popović


Dokaz
dokaz da ne umeju da sroče "Vrmdža"

 

  • Legenda o Vrmdži


Po legendi i usmenom predanju Vrmdža je nastala u davno doba još od doseljavanja starih Slovena na ovim prostorima, a osnovao je vojvoda od Vrmdže, te je po njemu i dobila ime. To je u to vreme ovaj kraj po legendi bio obrastao gustom šumom i potpuno nenastanjen, a vojvoda je na jednoj litici koja se okomito izdizala i dominirala celim krajem, podigao svoje uporište sa koga se videla cela okolina.

Priča se sa kolena na koleno, da je u tim mračnim šumama bilo obilje divljači, ali i nekih natprirodnih i neobjašnjivih sila koje su napadale zalutale putnike i oni bi bez traga nestajali. Ali po legendi vojvoda je uspeo da iskrčišume i protera zle sile, koje su verovatno činili ostaci, raznovrsnih varvarskih hordi raseljenih u to vreme nesigurnostiivelikih previranja.

Mnogi ljudi naročito meštani Vrmdže i danas veruju da u našem kraju još postoje te „nečastive i neobjašnjive zle sile“ i prepričavaju različite legende i dogodovštine izmišljene i preuveličane.

 
Vrdža

 

  • Teorijski podaci o Vrmdži


Po nekim istorijskimspisima nažalost vrlo oskudnim, Vrmdža je nastala još u doba kada je Rimsko carstvo pokorilo ovaj deo Balkana kao Rimska postaja i utvrðeni logor koji je branio stari popločani put „Carski put“ koji je išao prema Bugarskoj i dalje sačinjavao jednu celinu puteva koji su povezivali i najudaljenije kutke rimskog carstva, ali koji su stalno bili izloženi napadima lokalnih varvarskih naroda, koje Rimljani nisu nikada uspeli u potpunosti da pokore.

Prema tim podacima ovaj prostor je u to vreme stvarno bio prekriven gustim neprohodnim stoletnim hrastovim šumama i slabo naseljen. Te šume bile su idealne za sakrivanje uvek ratobornih varvara obučenih u kože divljih zveri sa iskeženim zubima pa su rimljanima morali izgledati natprirodno.

Posle podele na istočno i zapadno Rimsko carstvo ovaj kraj je ostao u Istočnom carstvu odnosno u Vizantiji koja je vremenom postala sasvim odvojena država od Rima i sa drugom kulturom, ali je ova tvrðava i dalje imala svoj prvobitni značaj i pouzdano se zna da su je Vizantinci obnovili 530. pod. naše ere i dogradili u skladu sa razvojem tehnike.

Po dolasku Slovenskih plemena i Bugara Vizantija gubi ove teritorije i za izvesno vreme Bugari preuzimaju ovaj kraj zajedno sa Vrmdžom. Od kada nosi ime VRMDŽA to nije poznato ni kako je to ime dobila.

Sa osvajanjima Srpskih kraljeva ovaj kraj je postao Srpski kraj XI i početkom XII. veka. Od tada je sačinjavao graničnu tvrðavu odnosno Krajinu pošto je već Knjaževac (Gurgusovac) bio Bugarski, a kasnije i Turski.

Gospodari grada Vrmðže nosili su titulu krajiški vojvoda i ban i bili su vrlo bogati i uticajni.
 

  • Izgled tvrðave Vrmdža


ImageTvrðava je bila podignuta na okomitoj steni pored koje je proticala reka. Bila je okružena sa tri reda zidova, preko reke za ulaz u prvi red bio je pokretni most, a na vrhu stene utvrðeni dvorac koji je sačinjavao posebno utvrðenje u tvrðavi. Stena ima takav položaj da je praktično bila neosvojiva i jedini nedostatak joj je bio to što je vodu dobijala iz vodovoda koji je bio van zidova. Posadu su sačinjavala 500 konjanika i pešaka.

Selo nije postojalo, kao ni obradivo zemljište već su svuda bile šume i poneki vinograd. Ispod tvrðave bilo je i naselje u kome su živele porodice ratnika.

ImageU XV veku nastalo je burno vreme sa dolaskom Turaka i zna se da je sultan Musa 1412. god. osvojio gradove Bolvan, Stalać, Lipovac i Vrmdžu čiju je posadu isterao izvan zidova tako što joj je presekao dovod vode. Kefalija Bogdan je izveo vojsku i napao Mušu u mestu zvanom „Srni seč“ gde'su svi slavno izginuli jer nisu hteli da se predaju. Turci se nisu dugo zadržali jer ih je vojska despota Stefana isterala, potukla na granici sa Bugarskom i ubila i samog sultana Musu.

Vrmdžanski grad
Vrmdžanski grad

 

  • Ostale znamenitosti Vrmdže


U Vrmdži je od srednjeg veka bilo izgraðeno više manastira (tri) i mnogobrojne crkve, koje SLI bile ktitorske. Jedan od najpoznatijih manastira je i sadašnja seoska crkva sv. Trojstva u mestu „Crkovac“. ostala dva manastira su bila manastir sv. Nikola u mestu „Oravica“, a treći u nestu „Kalucterovo“ ispod Rtnja.

Image Manastiri i crkve su graćeni mahom u XIII i XIV veku mada POred sv Trojice postoji grob i ploča na koji se ocrtava 1211. godina.

Sa dolaskom turaka u ovito krajevima nastale su velike i burne promene i previranja. Iz tih vremena nema skoro nikakvih podataka, jedino se zna da je u XVI veku kuga uništila stanovnike ovih mesta i opustošila ove krajeve.

Posle velikih seoba i progona 1699. god. mnoge izbeglice su našle utočište u ovim zabačenim šumovitim krajevima u kojima turci nisu baš rado zalazili i tu se naselili formirajući mnoga naselja krčeći šume i stvarajući plodne površine.

Pored Vrmdze u neposrednoj blizini postojalo je još jedno selo, a to je „Pakleš“ koje je postojalo sve do 1790. god. kada je za vreme Kočine krajine tu bila velika bitka turaka i hajduka.

Posle osloboðenja ovih krajeva od Turaka u Vrmdži započinje meðu prvima u Srbiji izgradnja velike i značajne graðevine škole 1834. god. škola je i ranije radila u Crkvenoj kući koja je danas najstarija kuća južne i istočne Srbije. škola je u novoj zgradi počela sa radom 1854. god. i u njoj su išli učenici iz Vrmdže, šarbanovca, MUŽINCA, Trgovišta i Žučkovca.

Vrmdža je u to vreme bila medu najvećim i najrazvijenijim selima u okolini i još se razvijala. Crkva u Vrmdži je bila razorena u I i II srpskom ustanku, ali je turski Vezir obnovio i podario joj pisani ferman turskog cara da je niko od muslimana, nikada ne dira dok bude islamske vere. 1857. god. crkva je dobila zvono, a 1893. god. i drugo, još veće zvono i oba su i danas u upotrebi. Te godine je obnovljen živopis u crkvi koji je kasnije uništen i danas postoji samo jedna freska u kupoli crkve.

Celinu i lepotu Vrmdži daju i brojne prirodne lepote i reljef, a posebno jezero koje je pravi biser lepote i zaokružuje celinu sela.

jezero
Vrmdžansko jezero

Vrmdžansko
Vrmdžansko jezero

  • Perspektiva

Vrmdža je nastavila sa razvojem i posle I. svetskog rata i postala je i jako stočarsko mesto u kome je po popisu Iz 1921. god. bilo oko 17.000 ovaca, i preko 370. domova.

Image Posle II sv. rata. i potpune iscrpljenosti sela došle su teške posleratne godine koje su još više uništile sva sela pa i Vrmdžu jer se po pričanju starijih meštana koji su zapamtili to vreme može videti da je nova vlast bezdušno terorisala seljake oduzimajući im i poslednje zrnce od žetve i ostavljajući ih bez sre¬dstava tokom cele zime i to je potrajalo desetak godina, ali su za to vreme mnogi meštani pokupili svoje ukućane i krenuli u grad trbuhom za kruhom, te tako od 1950. god. selo počinje da stagnira i da se smanjuje.

Velika ekspanzija naših ljudi u inostranstvo početkom 1970. god. najviše se odrazio na sela, pa je od tada do sada mnoge ljude iz Vrmdže odmamila u beli svet. Sada u proseku svaka druga kuća u selu ima barem jednog člana porodice u inostranstvu, dok su mnoge porodice ili zauvek napustile selo i skoro postali stranci jer su njihova deca zaboravila maternji jezik i postali naturalizovani Francuzi, Nemci, švajcarci i ostali.

Èinjenice govore da je popopisu iz 2001. god. u Vrmdži bilo oko 168. kuća od kojih trećina sa podva tri stanara mahom starijih od 50. god. što vodi žalosnoj činjenici da će za dogledno vreme nestati i ovog sela. Ono što nisu uspeli da učine ni varvari ni surovost svih vekova ni turci učinio je tzv. Bolji i lakši način života pa će tako i ovo selo, ako se ovako nastavi jednom biti samo jedna maglovita legenda za koju niko neće biti siguran da li je istinita ili je plod nečije bujne mašte.

Vrmdžansko jezero
Vrmdžansko jezero

 

Naš putopis sa izleta biciklama do Vrmdžanskog jezera možete pročitati ovde.

Fotogaleriju sa slikama Vrmdže možete pogledati ovde

 

{mospagebreak title=Sesalac, pecina}

 

Sesalac, Sesalačka pećina

 

Seselačka pećina je nova destinacija za turiste u Sokobanji. Pećina koja se nalazi u selu Seselcu po kome je i dobila ime. Do pećine se stiže poljskim putem od sela, dužine okol 200 m. Karakteriše je bogat pećinski nakit i reka ponornica, koja ponire u predvorju pećine. Nedostatak je stoje obilazak ovog mesta moguć samo u organizovanim grupama sa vodičem.

izletište
 

Sesalačka pećina

 


{mospagebreak title=Vrelo, izvor Moravice}

 

Vrelo, izvor reke Moravice

 

Izvor reke Moravice, koji je od Sokobanje udaljen 14 km, putem prema Knjaževcu, je izuzetan prirodni fenomen, jer reka nastaje od više izvora koji se ne mogu lako uočiti.

ðaci na izvoru Vrelo
ðaci na izvoru Vrelo



Izletnici ne bi trebalo da propuste ovaj udaljen izvor reke Moravice u selu Vrelo. Pokraj izvora nalazi se kameni roštilj i ureðeni stolovi namenjeni svim posetiocima, a sve to u blizini čuvene crkve svetog Ilije. Nekada su rakovi iz ove reke završavali na trpezama Pariza, Monte Karla, Londona... U jednom periodu bili su iščezli, a sada se ponovu pojavljuju u Moravici, u koju se ulivaju sve banjske vode na njenom putu ka Bovanskom jezeru.

dobrodošlica
dobrodošlica
 

poseta ðaka iz Maðarske
 
Izvor reke Moravice
Izvor reke Moravice
ribnjak sa pastrmkama
ribnjak sa pastrmkama
 
crkva sv. Jovana
crkva sv. Ilije

 

{mospagebreak title=Bovansko jezero}

 

Bovansko jezero

 

Na putu za Sokobanju, na desetak kilometara pre Sokobanje nalazi se Bovansko jezero. Bilo biciklom, kolima, autobusom ili pešice svejedno, lako je do njega doći.
 

 

Rtanj preko Bovanskog jezera
Rtanj preko Bovanskog jezera
 


To je veštačko jezero dugo 10 km, sa najvećom dubinom od preko 30 m na pojedinim mestima. Bogato je ribom i pravo je uživanje za pecaroše.

Na jezeru postoje i pogodna mesta za kupanje, kao i improvizovana mesta za kampovanje. Ako je vrućina, ne brinite, trebaju vam samo kupaćice.

Nedostatak je što ne postoji opremljeno kamp-naselje sa strujom, vodom za piće i higijensko kupanje, kanalizacionim odvodima. Ipak, ovo mesto je jako pogodno za izlet ili zaustavljanje radi osveženja u toku putovanja.

 

Jedrilica na jezeru
Jedrilica na jezeru
 
jedrilica
Jedrilica na jezeru


Ako volite da pecate, tu je smuð, som, šaran i druga vrsta ribe. Pravi je raj za kampere. Jezero čuveno je po ribi, a pecaroši (dokazano) tvrde da se tu hvataju somovi od 60, amuri od 20 ili smuðevi od 10 kilograma.

Obližnje šume nisu ništa manji raj za lovce - osim raznih vrsta ptica ima i lisica, vukova, divljih mačaka. Meštani kažu da je pre nekoliko godina zalutao i ris, a da su tokom bombardovanja ovde i neki medvedi pronašli utočište.

 

Prva plaža

Prva plaža
Prva plaža

 

Našu reportažu o Bovanskom jezeru možete pročitati ovde

Slike Bovanskog jezera u fotogaleriji možete pogledati ovde

PodeliteFacebookTwitterGoogle plusLinkedinPinterestViberFacebook messenger

Predlažemo da pogledate

  • Poruznica
    16.04.2019. RARIS

    U toku prijave za trening Podrške ruralnom turizmu istočne Srbije

    Regionalna agencija za razvoj istočne Srbije - RARIS održala je više treninga domaćinstvima koja se bave rualnim turizmom na teritoriji opština Majdanpek, Negotin i Bor. Ovi treninzi održani su u okviru projekta "…

  • Olimpijske seoske ogre
    20.09.2018. OSI

    Prvo mesto u narodnom višeboju na Olimpijskim seoskim igrama

    Na Republičkom takmičenju Olimpijskih seoskih igara u Koceljevi 15. septembra učestvovali su i predstavnici iz Sokobanje. U narodnom višeboju učestvovali su predstavnici iz mesne zajednice Vrelo, u stonom tenisu, krosu i…

  • Vrbovac
    28.10.2006.

    Seoski turizam

    Temeljnu osnovu ovog vida turizma čine zdravstveno-rekreativne, pejzažno-estetske, ekološke i ambijentalne vrednosti ruralnih prostora, kao i ostaci etno-kulture i arhaičnog načina privreðivanja. Meðutim, sa izuzetkom sela…

  • 08.10.2023. Salex

    Vekovna tradicija i neobična kuća vlasnika vodenice u Jošanici

    Sokobanja i njena okolina kriju mnoge neobične priče, a jedna od njih vodi nas do Jošanice, gde se nalazi vodenica čija je priča prepuna tradicije i porodičnog nasleđa. Upoznajte Zoricu i Danijela Lazića, vlasnike ove jedinstvene…