Magla nad Moravicom, osam golova i jedna vodenica

Sokobanja se ovog sredu jutra probudila pod šesnaest i po stepeni, kao da je neko tiho otvorio prozor prema Ozrenu i pustio prvi dah jeseni. Osećaj je bio blag, skoro 18, nebo čisto kao savest čoveka koji još nije stigao na pijacu. Ali dan nosi kod 45 — onu belu, mlečnu maglu koja se u Sokobanji ne izgovara, nego se prepoznaje po tome što se zvonik crkve izgubi, a čaršija počne da priča tiše. Najviša temperatura ide do 23,7, noćna pada na 11,8. Sutra će biti još toplije, pa opet magla, pa kiša pred kraj nedelje. Banja zna taj ritam: prvo te namami suncem, pa te zamota u belo platno, pa te ostavi da sam odlučiš da li si gost ili domaćin.
Hronika dana. Juče, u utorak, ulica Svetog Save i zgrada Opštine ostale su bez struje od devet do dva posle podne. Radovi na niskonaponskom stubu. Elektrodistribucija je, kao i uvek, apelovala da se uređaji isključe, kao da u Sokobanji iko ostavlja frižider da radi dok se čeka da se voda iz Banjice opet zagreje. Čaršija je to primila onako kako prima sve: sa šoljom kafe i pitanjem zašto se uvek radi baš kad treba da se završi neki papir u opštini.
U isto vreme, fudbaleri Ozrеna otišli su u Zaječar i tamo, kod poslednjeplasiranog Šljivara, ostavili osam golova. Petrović dva, Đokić dva, Marjanović, pa Ristić dva. 8:1. Kao da su hteli da kažu da se i u četvrtom kolu može igrati kao da je prvenstvo još uvek otvoreno. Trebič je, međutim, u istom gradu primio šest i dao dva. Polovičan uspeh, rekli bi u novinama. U čaršiji bi rekli: jedni su se vratili sa osmehom, drugi sa pričom o sudiji.
Prethodnog vikenda, u okviru Dana Goluba Radovanovića, književni klub Sokolovo pero odveo je ljude do Grudonjskih vodenica. Ćerke Goluba, Tanja i Nina, dočekale su goste tamo gde je njihov otac čuvao i kamen i sećanje. Predsednik kluba Aleksandar Miletić ponovo je rekao ono što se u Sokobanji već godinama šapuće: da te vodenice nisu samo stare zgrade, nego arhitektonska celina koju treba sačuvati pre nego što je neko pretvori u još jedan „sadržaj“. Biblioteka, Kulturni centar, Turistička organizacija i Opština su već čuli. Da li su i razumeli — to će se videti kad magla padne.
Udruženje Iskorak i dalje drži temu izmene Plana generalne regulacije. Javna rasprava je bila 9. septembra. Oni pitaju jednostavno: kako se na već izgrađenu zgradu dodaje sprat, a parking se ostavlja javnosti? Gde će stati novi stanovi, a gde stara stabla kod bioskopa Moravica ako se ispod parka kopa garaža? Peticija kruži. Banja voli da gradi, ali još više voli da se seti gde je ostavila klupu.
Nikola Aleksić je pobedio na Foto izazovu fotografijom „Skok na Kacama“ i nagradu od 55.000 dinara odmah prebacio za lečenje Ilije i Matije. U Sokobanji se takve stvari i dalje dešavaju bez velike buke. Firma Adonis slavi 35 godina berbe lekovitog bilja. Dok planine mirišu na kantarion, neko još uvek zna da ga i ubere.
Tender Radar ????
U poslednjih sedam dana nisu se pojavili novi, sveži tenderi koji bi promenili ritam opštine. Stari pozivi i dalje stoje: JKP Napredak traži računare, vetrobransko staklo, materijal za deponiju; Opština i dalje ima otvorene konkurse za plastenike i stočarstvo do kraja oktobra. Tender radar i ovog jutra ostaje prazan kao parking kod bioskopa posle ponoći — svi znaju da postoji, niko ne zna kad će se nešto zaista desiti.
Šta kaže čaršija
U grupama se i dalje vrti ista tri pitanja: gde će stati kola ako se zgradama dodaju spratovi, zašto se struja gasi baš kad treba da se završi nešto hitno, i hoće li Grudonjske vodenice ostati vodenice ili postati „turistički sadržaj“. Niko ne viče. Samo se prepričava ko je juče bio na Vrelu, ko je video maglu iznad Moravice, i ko je čuo da Ozren daje osam golova. Čaršija ne voli uzbune. Voli da zna.
Kulturni puls
Kulturni centar i Sokolovo pero i dalje drže nit. Dani Goluba nisu bili samo sećanje, nego podsetnik da se nasleđe ne čuva u fiokama, nego u dvorištu vodenice. Sportski klubovi igraju svoje kolo — jedni slave, drugi broje. Crveni krst, planinari, horovi, sve to tiho radi dok se banja sprema za jesen. Nema velikih premijera ove nedelje, ali ima onog što Sokobanja najbolje ume: da ostane živa i kad magla padne.
Rečenica dana
Kad vodenica stane, reka i dalje teče — samo što je tada čuješ bolje.







