Vrmdža

PodeliteFacebookTwitterGoogle plusLinkedinPinterestViberFacebook messenger
Vrmdža

Vrmdža je naselje u opštini Sokobanja u jugoistočnom regionu Srbije. Nalazi se na nadmorskoj visini od 400-600m ispod planine Rtanj. Atar na planini Rtanj dostiže visinu od 1000 metara. To je pre svega planinsko selo. U Vrmdži je klima kontinentalna.

Vrmdža je jedino banjsko selo razbijenog tipa (podeljeno na zaseoke). Vrmdža je podeljena na dve kotline: Paklešu i Duplešu. Vlaška mala se nalazi u neposrednoj blizini reke Dupleške, dok su zidine starog grada Vrmdže, koji narod naziva „Latinski“, nalaze pored reke Pakleš. Ruševine gradišta, južno od sela, pripisuju se Deli Radivoju.

Vrmdža je i posle Drugog svetskog rata ostala veliko selo. Po pričanju starih, tada je bilo oko 360 kuća. Prema popisu iz 1996. god. selo ima 221 stana i 920 stanovnika. Većina ljudi radi u poljoprivredi i stočarstvu (ovčarstvo je zamrlo, a pašnjaci su opusteli). Neki stanovnici su se preselili u gradove, dok su drugi godinama radili kao gastrabajteri u zapadnoevropskim zemljama.

Još od bronzanog doba Vrmdža se pominje kao jedno od najstarijih sela. Prema rečima Jovana Cvijića, to su pokazala istraživanja na Ravnom Clenju. Kasnije je identifikovano kao keltsko selo. Temelji današnjeg grada datiraju iz trećeg veka nove ere, kada je služio kao rimsko uporište. Bila je tu vizantijska tvrđava posle Rimljana, a rekonstruisana je u šestom veku. Po dolasku Slovena na Balkan, ovu zemlju su prvo zauzeli Bugari, a zatim Srbi. Tokom srednjeg veka služio je kao granično utvrđenje prema Bugarskoj. Naselje Vrmdža je poslednji put obnovljeno posle Kosovske bitke, oko 1400. godine. Ban Krainović, nekadašnji logofet i protovistijar despota Stefana Lazarevića, bio je poslednji gospodar Vrmdže.

Pored grada Vrmdže postoje i drugi istorijski spomenici u narodu poznatiji kao Latingrad. Južno od sela nalaze se rajvalin Breštansko gradište ili Hajdučki grad, crkva Svete Trojice iz 13. veka u Crkovcu i crkva Svetog Nikole i Svetog Đermana u Belilu. U selu postoje i dve stare škole, od kojih je jedna podignuta 1834. godine.



Rimski grad

Vrmdžanski gradKula se izdvaja od ostalih u ostalim utvrđenjima ne toliko svojom snagom i prostranošću koliko skladnošću i lepotom, užitkom koji izaziva u putniku kada se gleda izdaleka sa Moravičke ravnice. Greben, koji se na severnoj strani spajao sa planinskom kosom, bio je sa sve tri strane prekriven niskim drvećem i osebujnom suvom i svilenkastom travom koja se prosula u mešavini zelene i zlatne masti u predelima gde su se stanjivale loze kupine. Iznad tog rastinja beleo se prvi zid gradske odbrane, ograđen u nedovršenom ovalnom obliku grebenom koji je bezbedno nosio drugu i treću seriju zidova. Unutra, na samoj južnoj ivici, bila je kula kroz koju su tvrdi svodovi proizvodili nizove otvora i prozora. Ispred kule na njenoj severnoj strani zasađena je bašta sa bršljanom i kedrom. Ostale zgrade za stanovanje i gradske radnike nalazile su se dalje iza vrata na severnoj strani. Greben je sa zapadne strane zalivala sićušna reka koja se spuštala u Moravicu. Preko njega je prelazio most, a od mosta s leve strane vodio je put pravo u tvrđavu na njegovoj severnoj strani, kroz vrata u zidu. Samo putujući kroz baštu do glavne kule, glasnik ili drugi putnik mogao je da stigne do tog zajedničkog prostora. Ali postojao je drugi put iz kule, i to je bila staza koja je vodila veoma strmo niz mala vrata u drugom i poslednjem platnu zidova, i direktno do reke ispod mosta. Tom šetnicom, koja je tekla uz mlade borove, retko se hodalo, a još ređe iz zadovoljstva. Vrmdža nije bio pravi grad; to je bilo samo utvrđenje i dom gospodara.

Pripadalo mu je Trgovište, kao i trg ispod njega, koji je bio manje od pola sata bliže vrelima na Banjici i Moravici. Pored raskošne šume od Vrmdže do Trgovišta, njeni vlasnici su posedovali i mnogo vinograda na obroncima Vrmdže i Trgovišta. Ali Vrmdža obiluje svačime, znali da u Vrmdži ima više blaga, zlata i novca nego u Bovnu za života vojvode Vlatkovića, koji je davno nestao. pre vremena sa svom svojom imovinom.


Crkva i porta Svete Trojice

Crkva svete trojiceCrkva Svete Trojice nalazi se na brdu na zapadu, iznad prvih konaka i pojasa stena neobičnog oblika, među crnim borovima. Postoje dve različite priče o seoskoj crkvi i pravoslavnoj veri: starija, srećnija priča i moderna, tragična priča. Monah Samuilo je bio najstariji sveštenik koga je narod opozvao. Zvao se Stojadin, a posle smrti supruge uzdignut je u čin monaha. Crkvi je poklonio njivu koja je danas poznata kao Kaluđero. Za njim su išli dušebrižnici Rista Popović, Ilija Petrović, Lazar Ilijić, Krsta Marković. Crkva Sv. Troice izgrađena je od tvrdog materijala 1818. godine, a završena 1892. godine, dugačka je 10 metara, široka 3,5 i visoka 4 metra. Milislav Marković iz Knjaževca izradio je ikonostas u crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Sokobanji dve decenije pre nego što je oslikao Vrmdžansku crkvu Božiju. U zemlji postoji priča da je crkva tri puta paljena, da je sadašnja podignuta na temeljima stare, a da ju je za vreme turskog gonjenja sačuvao ferman turskog starešine iz Sokobanje, izdat kao u znak zahvalnosti za izlečenje njegovog sina koji je bio neuračunljiv. Pored crkve se nalazi zvonar sa dva zvona. Jednu mi je dao Stanko Petrović, trgovac iz obližnjeg Šarbanovca.


Prirodna čuda i znamenitosti

izvor u VrmdžiNaselje Vrmdža je bogato prirodnim lepotama, sa izvorima, potocima, vrelima i jezerom, a ime Vrmdža je, kako se navodi, nastalo po obilju izvora. U naselju Vrmdža, zbog prirodnih prostranstava koje obuhvata, postoje različiti izvori, uključujući Hajdučki Kladanac, Dupleski, Sastavac, Sikeljača, Beljak i dr. Ovi izvori proizvode čistu izvorsku vodu.

Pored izvora u Vrmdži postoje i drugi potoci, među kojima su Donjomalska, Gornjomalska, Selinska, Crkvena, Toplik i drugi. Zbog nebrige meštana, neki od ovih izvora su jedan po jedan potonuli i presušili, a deo vode više ne teče.

Danas postoje tri izvora: izvor koji formira Paklešku reku, Vrelce, i izvor sa kojeg polazi reka Lukavica i uliva se u Timok. Suvo vrelo koje se nalazi u blizini Pakleske reke, izvire u pećini i tu najvećim delom tone.

Naselje Vrmdža ima i svoje prirodno jezero. Od sela je udaljeno oko 3-4 kilometra. Nije ni velika ni prostrana, ali njena lepota, tišina koja vlada u ovoj praktično netaknutoj prirodi, suočava se sa svakim putnikom koji je vidi. Vrmdžansko jezero, koje je očuvano decenijama, nastalo je 1892. godine.

Na južnim padinama Rtnja nalaze se ogromne vrtače prečnika od sto do dvesta metara i dubine od petnaest do dvadeset metara.


Vrmdža poslednjih godina

Meštani se i sada pridržavaju tradicije i običaja koji su jedinstveni za sokobanski kraj.  Oni dolaze u sveti hram na zajedničku molitvu samo kada su u nevolji ili kada očekuju da im se usliši molba. Pristupi Svetoj Tajni Ispovesti i Pričešća su neuobičajeni i ograničeni. Neki ljudi su zaokupljeni otkrivanjem i iskopavanjem zlata i traže pomoć čarobnjaka, verujući u njihova dela. U selu postoji i tendencija restauracije starih crkava, na kojima se postavljaju mermerne ploče sa imenima restauratora i njihovih srodnika kako bi se pokazala ekonomska snaga.

Međutim, mnogi domovi se ne obnavljaju, retko se čuje vrisak novorođenčadi, a ne pruža se uobičajena briga za starije i krhke roditelje. Mnogi stanovnici su napustili ovo područje i otišli ​​u grad, a neki su godinama radili kao gastrabajteri u zapadnim zemljama. Zbog seobe mladih iz zaseoka, Vrmdža ima samo jednu osnovnu školu sa minimalnim brojem učenika. Postoje razne prodavnice u kojima se seljani okupljaju uveče da razgovaraju, piju i jedu.

Predlažemo da pogledate

Kalendar dešavanja

Kalendar dešavanja

Virtuelne šetnje

Virtuelne šetnje

Vremenska prognoza

Vremenska prognoza