Rtanj kao zaštićeno prirodno dobro sa tri zone zaštite

Javna prezentacija i rasprava o Nacrtu uredbe o proglašenju kao i Studiju zaštite za „Specijalni rezervat prirode Rtanj“, održana je proteklog meseca na inicijativu Ministarstva zaštite životne sredine u prostorijama Skupštine opštine Sokobanja.
Aleksandra Došlić, načelnica Odeljenja za zaštićena područja Ministarstva zaštite životne sredine, predstavila je Nacrt uredbe koja je formirana oslanjajući se na Studiji zaštite „Specijalni rezervat prirode Rtanj“, koji je uradio Zavod za zaštitu prirode Srbije.
Pored Nenada Sekulića, načelnika Odeljenja za biodiverzitet i ekološke mreže ovoj prezentaciji je prisustvovao i Mr Danko Jović, rukovodilac Kancelarije Zavoda u Nišu koji je izložio rezultate urađenih istraživanja o vrednostima Rtnja kao zaštićenog prirodnog dobra koje zaslužuje status područja I kategorije zaštite.
Administrativno, ovo područje je pod okriljem opština Sokobanja i Boljevac i zauzima teritoriju od 49.971.701 ha Karpatsko-balkanskog planinskog sistema. Na ovom području su predviđene tri zone i stepena zaštite. Karakteristike koje ga kvalifikuju za ovakav status su: prisustvo pašnjačke fitocenoze velike florističke raznovrsnosti uz značajno prisustvo endemičnih i reliktnih vrsta kao i činjenica da je stanište mnogim zaštićenim i strogo zaštićenim vrstama kao što su srpska ramonda, rtanjska metvica, kaćunak smrdljivi, kaćun, muški božur, alpska pavit, planinska sasa, velemun i kohova lincura.
Od zaštićenih vrsta treba pomenuti šumski ljiljan, kaćunak mali, stepski badem dok se u retke i endemične vrste ubrajaju nepeta rtanjensis, kao i čuveni rtanjski čaj.
Osim zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta biljaka Rtanj je stanište i zaštićenim vrstama životinja i gljiva. Zabeleženo je čak 89 vrsta ptica od čega je više od polovine zaštićenih zakonom.
Slepi miševi, kojih ovde ima čak 20 vrsta, takođe šine više od polovine ukupnog broja slepih miševa u Srbiji a ubrajaju i tri globalno ugrožene vrste: veliki, mali i južni potkovičar.