Skip to content

Sokobanja arrow KUPALIŠTA I IZLETIŠTA arrow parkovi arrow park Vrelo
Vrelo, Boriæi
Vrelo i Boriæi
 Vrelo i Boriæi




"VRELO", HAJDUK VELJKOVA ÈESMA I "BORIÆI"

Nekad davno ispod ovog poteza kada je potok bio pregraðen nalazilo se  jezero koje je služilo za vožnju èamcima. Iznad centralnog izvora po kojem je lokalitet nazvan "Vrelo" nalazi se i drugi izvor vode za piæe nad kojom je spomen èesma Hajduk Veljku iz 1926. godine. Sa ureðenjem parka na Vrelu zapoèelo se krajem 19. veka, po osnivanju "Društva za unapreðenje Sokobanje i ulepšavanje njene okoline". U želji da se dobiju što veæe površine zasaðene èetinarima, Društvo je na Vrelu zasadilo crni bor, smrèu, i jelu, a od lišæarskih vrsta brest, lipu, kesten, javor i jasen.

Veæ 1903. godine, posle Majskog prevrata, Nenad Dinèiæ, istraživaè sokobanjske prošlosti je zapisao: "Kralj Petar Karaðorðeviæ i ostali èlanovi dinastije nastavili su da dolaze ovamo. Sokobanja koristi tu okolnost i poklanja novom vladaru veliku livadu na platou iznad novopodignutog šetališta i jezera na Vrelu. Tu livadu je narod od tada nazvao kraljevo imanje. I vladar i njegov predsednik vlade nameravali su da zidaju letnjikovce i svako je na svoje imanje poèeo da dovlaèi materijal. Na kraljevom imanju se podiže i jedna obièna montažna zgrada za èuvanje materijala, u neposrednoj blizini Hajduk Veljkovog šanca iz Prvog srpskog ustanka..."

BoriæiBoriæi VreloVrelo

Nedugo po formiranju, te 1903. godine, Park na Vrelu postaje glavno izletište varošana i gostiju. Smešten je na severnim obroncima Ozrena, a na južnom obodu Sokobanje. Prvo su izgraðene serpentinaste staze, a zatim je izvršeno pošumljavanje južnih i zapadnih strmeni oko potoka. Staze su proseèene na padinama Ozrena sve do najvišeg platoa Poljanice, sa kojeg se pružao pogled na Rtanj i ceo moravièki basen. Iznad centralnog izvora, u blizini drugog izvora pijaæe vode, izgraðena je kantina, a zapadno od kantine, na kraljevom imanju, letnjikovac kralja Petra Karaðorðeviæa.

U periodu izmeðu dva svetska rata, Park Vrelo postaje kultno sastajalište mondenskog sveta. Društveno-kulturni život odvijao se u kantini i na njenoj terasi. Na Vrelu se provodio i Ðurðevdanski uranak. Jezero je služilo za šetnju èamcima, a u šumi su se zakazivali i ljubavni sastanci. Centralni izvor u parku Vrelo je 1934. godine kaptiran za vodovod, dovoljan tada za snabdevanje varoši pijaæom vodom, kao i za jezero.

Posle Drugog svetskog rata, u vreme kada se posebna pažnja poklanjala sokobanjskim parkovima, od 1953. do 1955, godine, to nije sluèaj i sa parkom na Vrelu. Šumska uprava je u tim godinama na Vrelskoj livadi (sada izletište Boriæi) zasadila na 2,85 ha šumske kulture crnog bora, amerièkog, jasena gorskog javora i kanadske topole i èitava livada je pretvorena u šumu. Vremenom Park Vrelo i pošumljema Vrelska livada su srasli. Jezero je pretvoreno u letnju pozornicu, a kantina, pod imenom Lovaèki dom bila je do 1992. godine objekat za iznajmljivanje, uglavnom za kafane. Kantina je danas u lošem stanju, a Park Vrelo služi kao prolaz do èesme Hajduk Veljka i kao preèica do Boriæa. Jedino se na izletištu Boriæi preko leta, u špicu turistièke sezone, odvija društveni život. Gornji deo izletišta je namenjen za boravak i zabavu dece, a u nižem delu je prostor za kamp-prikolice.






Kliknite na sliku za rotacioni prikaz sa vrelskog parka