PREDSKAZANJE

Šta to veliš, Moravice, na izmaku dana?
Što valima, svojim, strašne reèi zboriš?
Od kamena i vode, Božijom rukom sazdana,
Sa smrtnikom prièaš, mesto da žuboriš.
Kažeš, žao ti je ljudi, što u mraku hode,
Da nastaju dani pomora i plaèa,
Lešine æe tvoje zagaditi vode.
A ginuæe mnogi od bolesti, gladi, maèa...
I nijednom grlu žeð neæeš ugasiti,
Jer koritom, tvojim, neæe voda teæi,
Gnoj i krv æe zemlja iz utrobe liti.
Pamtiš reko vreme, kada si potekla,
Da si mnoge junake u bitke ispratila.
I prolomi se jauk, brzakom, kad si rekla:
"Junacima se slava grehom pomraèila".
Obale æe, tvoje, osvanuti puste,
Jedne sive zore, iz ada što se budi.
I neæe biti ustiju da kajanja izuste,
Nit oèiju suznih - jer nestaæe ljudi.
V. S. Putnik
|
Kao neki sokobanjski vrac.