Lektira,pismeni i seminarski radovi...

(1/21) > >>

Dacha:
Evo mesta gde mozete pomoci jedni drugima...Ukoliko imate potrebe da prepricate lektiru,ili postavite pismeni ili seminarski rad,ovo je mesto za to!Samo obratite paznju da se ne ponavljaju isti postovi!!!






Dacha:
1.

Jules Verne ~ Žil Vern  - 20 000 milja pod morem


Lica :profesor Arronax,Savet,Kanadanin,Ned Land,kapetan Nemo

Mesto radnje:u dubinama mora

Vreme radnje:19.vek

Tema: pustolovine i plovidba podmornicom

Osnovna misao: normalan život na zemlji je privlacniji od sveg blaga i zlata pod morem

Sadržaj:
Godinu  1886. svi ljudi istražuju morsko èudo. Koji god bi brodovi išli na istraživanje vratili su se bez rezultata. Neki su mislili da je to cudovište neprirodne snage, a drugi su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Tako je jedan brod krenuo u istraživanje s namerom da se ne vrati dok nešto ne sazna. Na tom brodu je bio profesor Arronax, njegov veèni pratilac Savjet i Kanadjanin Ned Land. Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali èudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod. Arronax,Savjet i Ned Land su skoèili u more. Ugledali su podmornicu i popeli se na nju. Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo. Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax, Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju sviet pod morem. Tu su bile razne školjke, ribice i razlièite morske trave. Arronax,Savjet i Ned Land su se èudili lepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS". Podmornica je bila vrlo lijepa. Imala je muzej u kojoj su se držali zlato, biseri i drago kamenje. Kapetn Nemo im je rekao da ko god dodje na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života. Prolazili su dani i nedelje. Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor i odjednom povika:"profesore,dodite!" profesor pridje prozoru, pogleda i vidiè camac. Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom. Plovili su ka ostrvu Vanikovo. Nakon nedelju dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo. Kapetan Nemo je dozvolio. Ušli su u camac i bili naoružani elektriènim puškama. Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom. Iz dana u dan su išli na ostrvo. Jednog dana  kada su bili na ostrvu  i grejali se na vatri, poène padati kamenje na njih. Uhvatiše puške i pobegoše u èamac. Uto iz šume izadoše divljaci i pocnu ih gadjati strielama. Zaveslaju i odu na podmornicu. Prolazili su meseci plovidbe na podmornici. Jednog dana Arronax, Savjet i Ned Land se dogovore za beg. No nisu uspeli jer je podmornica zaronila u morske dubine, ali nisu odustajali nego su èekali novu priliku. Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola. Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stena. Podmornica je radila punom parom i sledeceg dana su se probili. Podmornica je jurila velikom brzinom ka severu.Jednog dana Ned rece profesoru :"nocas bežimo!" Došla je noc. Profesor, Savjet i Ned ukrcaše se u èamac. U tom trenutku  podmornica se našla u vrtologu. Èamac se otkaèio i našao usred vrtloga. Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi pitali su se da li se podmornica izvukla? Svo troje bili su sretni što su živi.


2.

20 000 milja pod morem

O piscu i delu: Jules Verne (1838 - 1905) je bio slavni francuski pripovjedaè i ostavio je puno djela za mladež: 63 romana i 18 novela pustolovnog, znanstvenog i znanstveno - fantastiènog sadržaja. Polovicu toga èine knjige o moru. U svojim je djelina predvidio mnoge tehnièke izume koji su danas dio naše stvarnosti i naše tehnologije. Temeljna misao toga velikog sanjara je:"Sve što jedan èovjek može zamisliti, drugi ljudi to mogu ostvariti. "

Tema: Kapetan Nemo, Nautilus, posada i tri nesretna putnika doživljavaju mnoga èuda i nevolje putujuæi pod morem.

Vreme radnje: 1866. godina
         -dokaz: . . . kojom se istakla godina 1866.

Mesto radnje: U morima i oceanima.
         -dokaz: è

Ideja: Mobilis in Mobili (pokretno u pokretnom)

Najuzbudljiviji odlomak: " Uostalom gledajte, neman se mièe. Mièe se naprijed natrag!Napast æe!

Obrazloženje: Ovaj odlomak mi je najuzbudljiviji zato što neman napada, a posada je prestrašena i vrlo uzrujana.

Likovi: Ned Land- kanaðanin, bilo mu je oko 40 godina, bio je visok i snažan, ozbiljan, katkad nagao i veoma naprasit kad mu se prigovara.

Sadržaj: Kapetan Faragut pozvao je gospodina Aronaxa da ide s njim  na
putovanje u potrazi za morskom nemani. Kada su putovali naišli su na
neman. Brod je udario (isto tako bi se moglo reæi da je neman udarila u njih) u tajanstveni predmet i gosp. Aronax, Konseil i Ned Land su ispali iz broda. Pali su pokraj nemani, a neki morski ljudi su ih grubo odveli u utrobu morske nemani. Tu su se sprijateljkili i poèeli prièati o pustolovinama što su ih doživljavali Putovali su pod morima i ustanovili da se podmornica naziva Nautilus, a da se kapetan Zove Nemo. Tada su gosp. Aronax  i njegovi prijatelji saznali od Nema da se iz mora dobiva  hrana, papiri, zavoji i još mnoge stvari potrebne za život. Putovali su ispod vode, pronalazili su svakakve zanimljivosti ispod Tihog oceana i oplovili svijet.

Dacha:
Sofoklo - Antigona

Bilješke o piscu:

Èitavog svog života Sofoklo je i u ratu i u miru bio istaknuta liènost javnog života, bio je vojskovoða i diplomat, cjenjeni pjesnik, ljubimac cijele Atene. Poslije smrti proslavljen je kao heroj. Saèuvano je samo sedam njegovih tragedija. Veæinu tih tragedija i danas izvode pozorišta širom svijeta.

Lica:
Antigona - kæer Edipova
Izmena - kæer Edipova
Kreont - njihov otac, kralj Lebanonski
Hemon - njegov sin

Tema:
Sukob zakona i individualnog svaæanja života

b]Mjesto radnje:[/b]
Teba

Sadržaj:

I èin
Antigona moli svoju sestru Izmenu da zajdno pokopaju svoga brata Polinika koji bijaše zbog napada na grad i svog brata osuðen da se ne smije pokopati ni oplakivati. No Antigona prepuna sržbe i ljuta zbog Izmene koja odbija njen prijedlog jer se boji vlasti, po svaku cijenu želi ostvariti svoj cilj.

II èin
Kreont sada kao novi kralj zaklinje se svome narodu da æe mu biti vjeran te da ga neæe nikada iznevjeriti, ali u to stiže stražar koji jako uznemiren  priopæava vijest da je Antigonin brat odnosno Poliniko ipak zakopan. Ljutit Kreont okrivljuje stražara da je primio mito i zapovjeda da naðe pravog krivca ili æe inaèe umrijeti strašnom smræu.

III èin
Dolazi stražar vodeæi Antigonu kao krivca. Isprièavši Kreontu kako je otkrio Antigonu stražar odlazi, a Kreon vidno uzbuðen zapita Antigonu zašto je to uèinila iako je znala za zapovjed te posla jednog od svojih ljudi da dovedu Izmenu te da i nju osude na smrt. Antigona zapoèinje prièu o slavi i ponosu koje je osjetila pokapajuæi svog brata. U to dolazi Izmena koja želi zajedno s Antigonom biti osuðena na smrt, ali je Antigona odgovara od tog nauma. Zbog toga moli Kreonta da oslobodi Antigonu kao zaruènicu svog sina. No on to odbija.

IV èin
Kreontu dolazi njegov sin Hemon priopæavajuæi ocu da se bjegov narod ne slaže s njegovom odlukom te ga moli daa oslobodi Antigonu. Kreon uvrijeðen okrivljuje svog sina da je rob jedne žene te obeæava da æe Antigonu ubiti pred njegovim oèima, no Hemon iznenaðen oèevim ponašanjem odlazi pun sržbe u nadi da æe nekako osloboditi Antigonu. Kreont izgovara Antigoninu osudu. Naime ona æe biti živa zazidana u kulu svog doma.

V èin
Antigona odlazi u smrt poput božice, osuðujuæi ljudsku nepravdu, ali i ponosna zbog svog èina govori o svijim roditeljima i braæi kojima æe se uskoro pridružiti.

VI èin
Do Kreonta dolazi Tiresija, vraè koji priopæava da bogovi nisu primili njegovu žrtvu zbbog Kreontova naloga da se Antigonin brat ne smije pokopati i da æe zbbog toga nna njegovu obitelj doæi strašna nesreæa. Kreont govori starcu da laže i neæe poništiti nalog i zbog toga ovaj na njega šalje kletvu. Sav uplašen Kreont ipak popušta te u dogovoru sa svojim zborovoðom obeæava da æe osloboditi Antigonu i pokopati njenog brata, ali u najveæoj tajnosti.

VII èin
Glasnik izgovara tušnu vijest o smrti Hemanovoj. U to dolazi Euridika te èuvši vijest odlazi ne izgovaravši niti jednu rijeè. Tada glasnik isprièa kako se Hemon ubio. Naime, kada je Kreon zakopao Polinika, pošao je osloboditi Antigonu. Došavši do kule ugleda Antigonu koja se ubila, tj. objesila, a kraj nje je stajao Hemon. Želeæi Hemena odgovoriti on nemilog èina Kreont biva napadnut od svog sina. Ne ubivši svog oca Hemon ubija sebe te zajedno s Antigonom odlazi u smrt. Zajedno s umrlim sinom Kreont dolazi na dvor gdje mu priopæavaju da se Euridika ubila. Kreont odlari i sam želeæi svoju smrt proklinje svoj život i svoju sudbinu.

Karakterizacija likova:

Antigona
Žena poput Antigone okarakterizirala je XX. stoljeæe. Jaka, samouvjerena i ponosna zbog svog èina uèinila se poput nedodirljive božice. Zraèila je i unutrašnjom i vanjskom ljepotom. Ona je ostala kod svog nauma i ostvarila ga.



2. Antigona

Osnovni podaci o autoru: Sofoklo je roðen 495.g. pr. Kr. a umro je 406.g. pr. Kr. U svom je dugom životu imao prilike da vidi uspon i pad atenske demokracije. Èitavog je života bio istaknuta liènost i u ratu i u miru. Bio je vojskovoða i diplomat, cijenjeni pjesnik, prijatelj Perikla i ljubimac cijele Atene. Napisao je 123 drame,te je njima i drugim svojim djelima unaprijedio Grèko kazalište i dramu uopæe. Najpoznatije Sofoklove drame su: Ajant, Antigona, Kralj Edip, Elektra...

Najosnovnije crte fabule: Edip, kralj Tebe, je imao dvije kæeri i dva sina; Antigonu i Ismenu i Eteokla i Polinika. Kada je saznao da je ubio oca i oženio svoju majku, Edip se oslijepio i napustio Tebu. Antigona je krenula s njim. Nedugo nakon toga Eteoklo i Polinik su se posvaðali oko vlasti. Eteoklo se udružio s Kreontom-svojim stricem i prognao Polinika iz Tebe. Oboje su nastojali uz sebe pridobiti Edipa, ali on je bacio prokletstvo na obojicu. Polinik se udružio s Argejcima i napao Tebu. Tebanci su pobjedili, ali su Eteoklo i Polinik poginuli. Kreont je poèasno pokopao Eteokla, a Polinika je ostavio nepokopanog ispred zidina Tebe, zato što je izdao svoj grad. Edip je ubrzo umro i Antigona je došla u Tebu i odluèila sahraniti brata, iako je to Kreont zabranio. Pokušala je nagovoriti Ismenu da joj pomogne, ali se Ismena toliko bojala Kreonta da joj se nije usudila pomoæi. Oko tijela su stajali stražari, ali su Bogovi odluèili pomoæi Antigoni, te su podigli oluju. Stražari nisu ništa vidjeli i Antigona je pokopala brata. Ali tek što ga je pokopala oluja je prestala i stražari su je uhvatili. Kada su je doveli Kreontu ona je hrabro priznala i rekla mu da nije poèinila zloèin nego pobožno djelo, te ako se po svjetskim zakonima pobožnost kažnjava ona se ne boji smrti veæ èezne za njom. Kreont se na te rijeèi još više naljutio te je odluèio osuditi Antigonu i njenu sestru, jer je mislio da joj je Ismena pomogla. Ismena se toliko bojala Kreonta da je priznala nepoèinjeno djelo. Antigona ne želi žrtvovati i Ismenu pa joj protuslovi, a Ismena se, želeæi joj pomoæi, poziva i na Antigoninog zaruènika Hamona-Kreontovog sina. Hamon upozorava Kreonta da se puk ne slaže s njim, ali Kreont se ne obazire na to. Kaže Hamonu da mu Antigona neæe biti žena, a ovaj mu odvraæa da neæe ni umrijeti sama. Kreont odluèuje da Antigona neæe umrijeti, ali neæe ni živjeti u svijetu živih, te ju zazida u kraljevsku grobnicu. Nakon što odvedu Antigonu prorok Tirezij dolazi Kreontu i kaže mu da mora pokopati Polinika i pustiti Antigonu jer æe inaèe prekršiti Božje zakone, te æe to izazvati još smrti u njegovoj obitelji. Kreont se ipak odluèi pokopati Polinika i osloboditi Antigonu. Priredi sveèan pogreb Poliniku, ali kada doðe osloboditi Antigonu naðe ju obješenu, a Hemona kako ju oplakuje. Kada ga Hemon vidi pokuša ga ubiti, ali ne uspije, te poèini samoubojstvo. Njegova majka Euridika poèini samoubojstvo od žalosti za njim, a Kreont ostavljen sam poène se kajati i moliti Bogove da mu podare smrt.

Likovi:
Antigona i Ismena -Edipove kæeri
Kreont-njihov ujak
Euridika-Kreontova žena
Heman-Kreontov sin
Tiresija-Prorok
Stražari, glasnici, zbor

Karakterizacija likova: Antigona je odluèna i hrabra žena koja ne odustaje od svojeg nauma ni pod prijetnjom smrti. Ni u jednom trenutku se ne koleba i ne kaje se zbog toga što je sahranila svoga brata Polinika, koji je ipak bio napadaè na njen rodni grad Tebu. Hrabro se odupire Kreontu i ne pokorava mu se. Njezina sestra Ismena nije tako hrabra, ali joj je ipak odana i želi umrijeti s njom. Kreontov sin Hemon je pravedan i odluèan, te drži svoju rijeè. Neizmjerno voli Antigonu i to dokazuje time što umire kraj nje u grobnici svoje obitelji. Kreont je tiranin. Ne sluša mišljenje drugih ljudi, veæ èini samo ono što on misli da je ispravno. Usprkos tome mora se priznati da on drži svoju rijeè i èini ono što je rekao, a to bi se u drugim prilikama i uvjetima maoglo nazvati i vrlinom. U duši je ipak samo èovjek, i to dokazuje na kraju drame pjevajuæi tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt svoje žene i svoga sina.

Sukobi: U Antigoni u sukob dolaze Kreont i Antigona zbog zahtjeva države i zahtjeva porodice, a kako ni Kreont ni Antigona ne odstupaju tragedija je neminovna. Kako se Kreont ogriješio i o Božje zakone postoji i sukob izmeðu Bogova i Kreonta, a buduæi da su Bogovi svemoæni, tu gubitnik mora biti Kreont.

Ideja: Treba poštovati one zakone koji ne ugrožavaju ljudski moral i koji podstièu ljudsko dostojanstvo.

Mjesto i vrijeme u djelu: Atena oko petog stoljeæa prije Krista.



3. Antigona

O piscu:
Sofoklo (497.-406. pr. Kr. U Ateni), dobro obrazovan, materijalno osiguran, nije napuštao domovinu i stekao je ogromnu popularnost još za života. Nakon smrti je proglašen herojem. Bio je inovator teatarske umjetnosti – uveo je treæeg glumca, te je poèeo sastavljati trilogije od kojih svaka èini zasebnu cjelinu. Od 123 dramskih djela koja je napisao, u cjelosti je saèuvano samo nekoliko: "Antigona", "Ajant", "Kralj Edip", "Trahinjanke", "Filoktet", "Edip na Kolonu"...

Tema: Antigonina sudbina

Mesto radnje: grad Teba

Vrreme radnje: oko 5. st. pr. Kr.

Radnja je podijeljena na èinove.

Prvi èin:  u njemu se odvija razgovor izmeðu dviju sestara, Antigone i Izmene. One razgovaraju o novom Kreontovom zakonu koji zabranjuje sestrama da pokopaju svog brata. Antigona govori da æe bez obzira na taj zakon pokopati svoga brata. Znajuæi za kaznu onoga koji prekrši zakon, Izmena upozorava Antigonu da taji svoj plan.
          "Al' sudi, kako hoæeš, ja æu ovoga
                      Sahranit!"

Drugi èin: opisuje Kreontov govor ljudima u kojem spominje Polinika kao izdajicu i gubitnika i iznosi zakon o zabrani pokapanja Polinikova trupla. Tu se dogodi obrat -> dolazi  straža i govori Kreontu da je netko obavio obred na Polinikovu tijelu.
Kreont govori o zabrani pokapanja Polinika:
      "Za njega gradu evo ja proglasih sad,
       da grob mu nitko ne spremi nit ožali,
       bez groba nek mu tijelo pusti pticama
       i psima da ga žderu – grdno pogledat!"
Stražar govori Kreontu da je Polinika netko pokopao:
      "Pa kažem.
       Baš mrtvaca netko sahrani
       I ode suhim prahom tijelo posuo mu
       I sveti obred kako treba obavi."

Treæi èin: stražari su uhvatili Antigonu na djelu i dovode je pred Kreonta. Antigona priznaje krivnju. Kreont zove Izmenu koja želi umrijeti sa sestrom. Kreont ih obje zatvara.
Antigonino priznanje: "Pa priznajem – uradih, i ne porièem."

Èetvrti èin: Hemon govori ocu kako je u krivu što se tièe Antigonine kazne. Kreont govori kako
         neæe promijeniti mišljenje. Hemon prijeti ocu svojom smræu i govori kako cijeli
         grad žali Antigonu. Kreont odluèuje poštedjeti Izmenu.
Hemon govori ocu kako cijeli grad žali Antigonu:
      "...a ja iz prikrajka ti slušat mnogu to,
       tu djevu kako žali grad, što s najgorom
       sad smræu gine zbog èina predivnog,
       a od svih žena najmanje to zavrijedi..."

Peti èin: Antigonu vode do groba u koji æe biti živa zatvorena dok ne umre. Antigona govori svojoj
          sestri i svojoj mrtvoj obitelji o velièini svog postupka i pomalo žali sama sebe i svoju
          sudbinu.
Kreont nareðuje slugama da odvedu Antigonu:
      "Pa neæete l' je brže voditi? Grobu je
       Zatvor'te, kako rekoh, pod svod, samu je
       Bez ikoga vi pustite, nek ili mre
       Il' živa pod onakvim krovom poèiva!
        Ta mi smo èisti što je do te djevojke;
       A s nama tu na svijetu neæe boravit."

Šesti èin: Tiresija govori Kreontu zastrašujuæe proroèanstvo -> da æe se dogoditi nešto strašno ako
             ne popusti u vezi s Antigonom te je odmah pusti
Tiresija o proroèanstvu:
      "A zato osvetnice tebe vrebaju
       Erinije – biè zatomi Hada, bogova,
       Te ista ta æe tebe stiæi nevolja,
       I pazi da li i to srebrom potkupljen
       Sad govorim. Ta neæe tamo dugo bit,
       A ljudi, žena jaukom æe jeknut dvor."

Sedmi èin: Glasnik govori Euridiki, Kreontovoj ženi, da joj je sin mrtav, isto kao i Antigona.
              Euridika izvršava samoubojstvo. Kreont prekasno shvaæa da je pogriješio i ostaje sam u
              boli okajavati svoje greške
Smrt Antigone i Hemonovo samoubojstvo:
      "Nju na dnu groba opazismo, za vrat se
       obijesila i omèom rupca platnena
       njega stegnu..."
      "Taj jadnik na se ljutit, kakav biješe,
       Naperiv, maè zatjera posred rebra..."
Euridikina smrt:
      "Mrtva je žena, mati ovog umrlog,
       Od udarca njoj jadnoj netom zadanog."

Likovi:
Antigona:  hrabra, uporna, puna osjeæaja dužnosti, snažna i strastvena. Ne odustaje od svojeg
      nauma, èak ni pod prijetnjom smræu. Hrabro se odupire Kreontu i ne želi mu se
      pokoriti. Ne može se oduprijeti savijesti, sestrinskoj ljubavi i religioznoj obvezi da
      se pokojnik pospe prahom da dobije moguænost smirenja u svijetu mrtvih duša.

Kreont:       ponosan, umišljen, preponosan da pogazi svoju rijeè -> to znaèi da je èovjek od rijeèi
      <- ne poštuje tuðe mišljenje. Na kraju dokazuje da je i on samo èovjek, i to pjevajuæi
      tužaljku u kojoj sebe okrivljuje za smrt sina i žene

Hemon:         neizmjerno voli Antigonu što dokazuje time što umire kraj nje. Veæinu života se
      Pokoravao ocu, no na kraju mu se suprotstavlja i brani narod.

Ostali likovi: Izmena, Tiresija, Euridika, stražar...

"Antigona" je tragedija pisana u stihovima.
Radnja ove tragedije se zasniva na mitu.
"Antigona" ima mnoga obilježja tragedije:
1.   TRAGIÈKI JUNAK (Antigona)
2.   TRAGIÈKA KRIVNJA (rezultat sukoba Antigone i Kreonta)
3.   TRAGIÈKI SVRŠETAK (Antigona umire zbog svoje savijesti)
UZVIŠENI STIL (pjesma na kraju svakog èina)

Dacha:
William Shakespeare - Hamlet

Beleške o piscu

William Shakespeare (1564-1616. godine) bio je pesnik i dramatièar. Mnogi tvrde da je najveæi dramski stvaraoc svih vremena. Rodio se i umro u Stratford - on - Avonu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gde deluje kao glumac, reditelj i pozorišni pisac. Napisao je trideset i šest drama koje obiæno delimo na :
1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lear, Macbeth;
2. Komedije: Ukroæena gospodarica, San Ivanjske noæi, Na Tri kralja, Mera za meru, Mnogo vike ni za šta;
3. Romane: Romeo i Julija, Zimska prièa i oluja;
4. Drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik èetvrti, Henrik peti, Henrik šesti, Richard treèi, Henrik sedmi.

Shakespeare je svoje dramske tekstove obogaæivao podacima iz usmene književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povesti, iz svoje savremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovedanja. Sve to samo znaèi da svi podaci potièu iz ljudskog ponašanja, nezavisno od toga gde i kada èovek živi. 1609. godine  izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pesama. Zacelo je veæina tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. Kritièari obièno istièu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. Zna se  da je svoje prièe  za svoje drame preuzimao od drugih autora. To važi i za Hamleta. Predpostavljalo se da je postojo pra- Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mlaði savremenik  Thomas Kyd. No dok je to samo predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povesnièara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle je preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. Osim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet, satkane od bezbrojnih èestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.   

Hamlet

Osobe

Klaudije, danski kralj
Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije, kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije, Hamletov prijatelj
Laret, Polonijev sin
Voltimande,
Kornelije, danski poklisari u Norveškoj
Rosencrantz,
Guildenstern, dvorani, nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveuèilištu
Osric, smešni dvoranin
Marcel,
Bernardo, èasnici na straži
Francisko, vojnik
Reynaldo, Polonijev sluga
Fortinbras, norveški kraljeviæ
Gertruda, danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija, Polonijeva kæi
Jedan gospodin
Jedan sveštenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari
Plemiæi, plemkinje, èasnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja,                               
Duh Hamletova oca.

Mesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov enterijer i eksterijer

Tema dijela :  Hamletova osveta

Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to tragedija u pet èinova, delo je pisano u stihu .

Sadržaj
Beernardo i Marcelo stražarili su preko noæi na kraljevom dvoru kralja Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim nesretnim sluèajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinu  pokojnog kralja. Nije mogao gledati strièeve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon oèeve smrti. Nije voleo ni o èemu prièati i živeo je mirno. Stražarima Beruardu i Marcelu, oko ponoæi, poèeo javljati duh koji je lièio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju ( Hamletovu prijatelju ). Jedne noæi Hamlet odlazi sa stražarima na stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet hrabro istupi pred duha pitajuæi ga ko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro prirodnom smræu, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta da se osveti. Hamlet obeæa da æe se ravnati prema zahtevima duha u svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori sveèanu odluku da æe smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom seæanju, sve što je nekad nauèio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti neæe ostati ništa drugo, nego samo ono, što mu je duh rekao i zamolio da uèini. Hamlet nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da æe æutati o onom, što su videli te noæi. U strahu, da bi se to moglo primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da on nešto sprema protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se moglo misliti, odluèio je da se pravi lud. Mislio je pri tome da æe izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji èin, a da æe tajna pojave duka najbolje skriti njegova ludost. Od tog se vremena Hamlet poèeo oblaèiti
veoma èudno i neobièno , govoriti i vladati se tako da je savršeno  glumio ludaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu verovali da je oèeva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi duha ), nego su zakljuèili, da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet poèeo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku Ofeliju, kæer Polonija, glavnog kraljevog savetnika. Slao joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje oseæaje navaljujuæi na nju svojim udvaranjem što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, uèinila je da je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, mesto da mu zameri što je izneverio , izvinjavala ga je pred sobom. Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobiènih reèi, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošæu. Napisao joj je da ne sumlja da zvezde sjaju, da se sunce kreæe, neka sumlja da istina laže i dr... .
Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od  tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost zaražena Ofelijinom lepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u neodluènost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. Srdaèno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru napravi gozbu koja bi slièila na umorstvo njegova oca. Sledeæi dan za vreme predstave ;
Pantomima:                                                                                                                 Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci Gonzago i njegova žena Baptista )"  koa nežni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvetnu leju; kad  je vidi
da je usnuo, ostavi ga samog. Odmah zatim uðe neki èovek ( glumac Lucijan ), uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izaðe. Kraljica se vrati, naže kralja mrtva i prenemaže se. Trovaè opet uðe s dva- tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo telo. Trovaè daruje Kraljicu darovima; neko se vreme èini da se ona opire i da okleva, ali na kraju prihvaæa njegovu ljubav.Videvši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uverio se da su reèi duha bile istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet poseæuje majku želeæi joj nešto važoi reæi i misleæi da  kralj  prisluškuje iza zavese, ubija Polonija koji se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje  brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteæi izdajstvo, izvadi potajno noæu pismo, vešto izbriše svoje ime i mesto njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. Stigavši kuæi, pred oèi pojavio mu se tužan prizor, obavljanja pokop mlade i lepe Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja je vešajuæi venac  na vrbu iznad potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj kad je video da je Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom Ofelijom prevelika, hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme takmièenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i smrt njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajuæi što ga èeka.

Na dan takmièenja:Tom je takmièenju prisustovao celi dvor, a Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. Dvorani su se kladili za visoke svote, ko æe pobediti, buduæi da su obojica, bili poznati kao vrsni maèevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuèi u Lareta i ne brinuæi se da ispita Laretovo oružje, koje je mesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima maèevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na poèetku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta poseèe. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim maèem i zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbesni i neznajuæi za podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim   maèem i probode ga njegovim vlastitim maèem. U taj èas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smesta pala mrtva. Hamlet sumljajuæi u izdajstvo, zapovedi da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronaðe izdajnike. Laret mu reèe, neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i oseæajuæi da umire od rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako je on pao žrtvom svog izdajstva. Reèe Hamletu da je vrh maèa bio otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema naèina koji bi ga mogao izleèiti od otrova, Umirajuèi Laret zadnjim rijeèima optužuje kralja Klaudija kao zapoèetnika te nesreæe.
Hamlet koji je saznao, kako mu je blizu kraj, i da je još ostalo otrova u maèu, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak maèa u srce. Hamlet oseèajuæi da mu ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju, koji je bio svedok te kobne tragedije, i umirauæim ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svetu isprièa taj dogaðaj.
Horacije obeæa da æe sve verno isprièati svim tajnama, koje su podstakle  te dogaðaje. Tim obeæanjem "puèe" plemenito Hamletovo srce.

Hamlet :
 Danski kraljeviæ koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah, odgaða osvetu zbog svoje neodluènosti, jer on za celu situaciju više tereti majku nego   
Klaudija.

Hamletova smrt : Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u  zbivanju Hamleta, nije neizbežan. On umire u dvoboju, od rane koja ga je mogla i obiæi, kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragiènog junaka predstavlja poslednju, i verovatno najtežu, u nizu nevolja koje su se dogaðale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga što ga èini velikim èovekom. Hamlet je mogao živeti da je samo svoju ulogu èovjeka i svoj zadatak kraljeviæa shvatio manje ozbiljno, s manje mržnje i savesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i raèuna, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni hteo ni mogao.
Jer je tragièni junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam izmeðu dve moguænosti, bira onu koja ga vodi u smrt.

Klaudije :. . je Hamletov srtic, pohlepan èovek. Ubija svog brata kako  bi se domogao veæe moæi, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To da mu ljudske žrtve nimalo ne  pokazuje i to kako je na sve naèine bez straha pokušao ubiti svog neæaka Hamleta. Hamlet je znao od poèetka kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku. Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio  - " sigurno mesto u  9 krugu pakla " -

Gertruda :Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin je više krivi zbog oèeva ubistva nego strica. On ne shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Izravno joj prebacuje krivicuu, a i neizravan je krivac za  njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna šta je u èaši, a to èini verovatno zbog oseæaja krivicee i sinova prebacivanja koje  više nije mogla podnositi, a i celokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija :Hamletova ljubav. Lepa i mlada devojka, oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim reèima je tera od sebe. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na sebe ; tobože svežinom skrivaju  svoje pravo lice. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Smatra da bi lepota i potenciranje lepote mogli dovesti do  krivog puta. On je neizravan krivac zbog toga što se ona  utopila. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na potok, pa kad se htela popeti na vrbu, da na nju obesi svoj venac,prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu  zajedno s cveæem koje je sa sobom ponela.
               
Polonije :Laretov i Ofelijin otac. Èovek doista niskog morala slièan Klaudiju. Glavni je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen što pokazuje da ima
neke istine u uzreèici " Znatiželja je ubila maèku ".

O delu - važno je uoèiti da se drama odvija u teskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o tragiènim dvorskim splektama ( svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ), nego državi preti i vanjska opasnost. Pojaèane su straže i zemlja se groznièavo naoružava a da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita uèenog Horacija :
... i nek mi kaže taj ko znade,
Zašto te iste i brižnjive straže
Svaku noæ muèe podanike ove zemlje ;
Zašto se dnevno liju bronèani mužari,
A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje,
Što brodograditelje tako bolno kinje,
Da nedjelju ne luèe od radnog tjedna ?
Što nam to svima prieti, da ta znojna žurba
Sad èini noæ u trudu sapatnici danu ?
Tko mi to može objasniti ?

na šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras, a i prirodni znaci " plemene repatice i krvave rose, poremeæenje u suncu ", govore da se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva Klaudijevu podlost. Hamlet obeæava Duhu svog oca da æe :
... da na brzinu krilima,
Ko što su zakletve i misli ljubavne,
Na osvetu poletim.

Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama, upravo se taj cilj stalno dogaða, na kraju se i pogrešno usmeruje i završava opštim krvoproliæem. Jedno su namere, a drugo ostvarenje uhvaæena u mreži sluèajnosti, tako da nas to, po Hampetu, uèi ;
Da ima Bog što oblikuje naše sudbe
Ma koliko ih mi krojili...

Dacha:
Homer - Ilijada


Osnovni motiv: Dva osnovna motiva su Ahilejeva srdžba na Agnamemnona zbog otmice robinje Briseide i na Hektora zbog ubojstva prijatelja Patrokla. Postoji još par motiva ljubavi (npr. Ahilejeva ljubav prema Briseidi,  Patroklu) , ali oni nisu toliko bitni, jer  samo stvaraju dva glavna motiva, koji su pravi pokretaèi radnje. Poèetni motiv srdžbe prema Agamemnonu je vrlo jak do 16. pjevanja, ali onda kao da nestaje, a pojavljuje se novi motiv - srdžba na Herakla, koji potpuno prekida prvi motiv. Na kraju i taj motiv nestaje.

Karakterizacija likova:
   
Ahilej  je bio najveæi grèki junak i kao takav je trebao biti savršen. Ipak, kao i obièno u grèkoj mitologiji, gdje ni bogovi nisu bili savršeni, Ahilej je imao svoje mane. Bio je pošten i vrijedan, no njegove srdžbe nisu bile potpuno opravdane. Kada se ljutio na Agamemnona, nije trebao samo sjediti i gledati kako se stvari dešavaju (tako je ustvari i došlo do druge srdžbe), veæ se trebao suprostaviti Agamemnonu kao junak. U drugoj srdžbi je bio u neku ruku i sam kriv, jer da se on nije durio na Agamemnona i tvrdoglavo èekao da mu ovaj padne pod noge, nikada Trojanci ne bi stigli do ahejskog tabora i brodovlja. Drugim rijeèima, da nije bilo njegovog muškog ponosa puno manje bi ljudi umrlo, a njegov prijatelj Patroklo bi bio živ (iako je i sam pridonio svojoj smrti).
             
Apolon je mladi Bog sunca, svjetlosti i proroštva. Veliki je prijatelj i pomagaè Trojanaca, a posebno Hektora, kojeg je osobno više puta spasio od Ahileja.
   
Zevs je u Grka vrhovni Bog svih bogova i ljudi. U Ilijadi stoji na strani Trojanaca, ali samo zato što ga je za to zamolila Ahilejeva majka Božica Tetida. Zeus je mudar i pravedan, ali sputan svojim položajem ne može doæi do punog izražaja.
   
Atena je Božica mudrosti i rata, a bori se na strani Ahejaca. Povremeno u postizanju svojih ciljeva ne postupa najpoštenije, no u veæini situacija ipak postupa  pošteno.
   
Hefest je bio Bog vatre i kovaèkog zanata. Bio je jedan od rijetkih bogova koji se nisu izravno umješali u Trojanski rat. U 1. pjevanju se dokazao kao mirotvorac bar nakratko izmirivši Zeusa i Heru.
   
Hera je Zeusova žena, zaštitnica obitelji. Podržava Ahejce i udružuje se s Atenom.
   
Tetida je Boginja mora i majka Ahileja. Vrlo snažno se zauzima za svaku sinovu želju i dokazuje svoje poštenje pri svakoj pojavi u radnji, mada nekada daje prednost majèinskoj ljubavi.
   
Agamemnon je bio kralj Mikene i vrhovni zapovjednik ahejskih snaga pred Trojom. Svojom škrtošæu je izazvao bijes boga Apolona i ustvari zapoèeo Ilijadu. Poslije u 18. pjevanju mijenja svoj stav prema Ahileju, jer je napokon uvidio što je uèinio.
   
Hektor je bio trojanski junak. Bio je prilièno svojeglav (to ga je na kraju koštalo glave), ali se barem borio za ono u što je najèvršæe vjerovao -  domovinu.
   
Patroklo je bio Ahilejev najbliži prijatelj. Odrasli su zajedno i bili su nešto kao pobratimi. Njegova odanost domovini i Ahileju prikazana je u 16. pjevanju, gdje željan borbe za domovinu ipak traži Ahilejevo dopuštenje za odlazak u boj.
   
Prijam  je bio kralj Troje. Njegova ljubav i dobrota se najviše istièu u 24. pjevanju pri molitvi Ahileju da mu vrati sinovo tijelo.


1. pjevanje:
Radnja zapoèinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju, njegovoj ljutnji i ahejskim porazima. U ahejski tabor dolazi Hriso, koji želi otkupiti kæer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe. Agamemnon odbija ponudu, a Hriso, sveæenik Apolonov, moli Apolona za pomoæ. Apolon na Ahejce pošalje kugu. Desetog dana epidemije Ahejci vjeæaju i vraè Kalhas kaže Agamemnonu da mora vratiti kæer Hrisovu. Agamemnon nevoljku pristaje, ali traži dar za taj postupak. Nitko mu ga ne želi dati, a on ljut na Ahileja uzima njegovu robinju Briseidu. Ahilej se jako rasrdi i napušta rat, a njegova majka, božica Titeda, moli Zeusa da ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s Ahilejem.
   Citat: “Ako, Zeuse o oèe, med besmrtnicima tebi
      Djelom il’ besjedom kojom ugodih, izvrši mi želju:     
      Mojega sina poèasti, od ostalih koji je ljudi
      Najkraæeg v’jeka, a sada junacima kralj Agamemnon
      Pogrdi njega, jer uze mu dar i ima ga sada.
      Nego otiði i gledaj, da Hera ne opazi tebe,
      Dotle Trojancima snagu udjeljuj, dokle Ahejci
      Moga ne poèaste sina i dikom ne uzvise njega.”
Zeus joj ispuni želju, ali se Hera zbog toga poène s njim prepirati. Dolazi Hefest i razveseljava ih.
   
16. pjevanje
U 15. pjevanju Trojanci potisnu Ahejce do samih brodova i postoji opasnost da ih spale. Da bi to sprijeèio Patroklo moli Ahileja da mu da oružje i vojnike, kako bi potukao Trojance.
   Citat: “A ti pusti bar mene i vojsku mirmidonsku drugu
      Meni deder pridruži, da svane Danajskom rodu.
      Svoje mi oružje na pleæi daj, da se njime oružam,
      Ne bi l’ me držali Trojanci za tebe i od boja ne bi l’
      Prestali, ahejski ne bi l’ odahnuli ubojni sini”
Ahilej mu da oružje, ali ga upozori da na kreæe u napad nego samo obrani brodove i tabor. Kada  su Trojanci vidjeli Patrokla u Ahilejevom oklopu pomislili su da se Ahilej vratio u rat i silno su se  uplašili, te razbježali. Patroklo udari po njima i ubije Sarpedona, a onda zanemari Ahilejevu preporuku i krene na Troju. Uto doðe Hektor i ubije Patrokla.

18. pjevanje
Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i stane tugovati za prijateljem. To èuje njegova majka Tetida i doðe utješiti sina, te mu kaže da ne kreæe u boj bez oružja (Ahilej je oružje posudio Patroklu u 16. pjevanju, a uzeo ga je Hektor u 17. pjevanju), jer æe ona zamoliti Hefesta da mu napravi novo oružje. Tetida odlazi na Olimp i moli Hefesta da Ahileju iskuje novo oružje.
   Citat: “ Stog ti pred koljena padam, kratkovjeènom mojemu sinu
      Ne bi li hotio ti udjeliti kacigu i štit,
   Nazuvke prekrasne ktom, što ih kopèe spuèaju kruto,
   I još oklop, jer onaj, što imaše, izgubi vjerni
   Ubiti drug mu, a on na zemlji žalostan leži.”
Hefest pristaje i poèinje kovati novo oružje. Te noæi Trojanci još jednom pokušavaju oteti Patroklovo tijelo, ali Hera šalje Irida s porukom za Ahileja i kaže mu da se samo pojavi na opkopu kako bi se Trojanci uplašili. Ahilej se prošeta opkopom, a Trojanci uplašeni bježe, pa Ahejci konaèno donesu tijelo Patroklovo Ahileju. Spustila se noæ i Trojanci vjeæaju. Pulidamas, prorok, predlaže da se preko noæi svi vrate u grad, jer bi inaèe bili previše izloženi, s obzirom na to da se Ahilej vratio. Hektor i ostali ljudi, nisu željeli poslušati njegov pametni savjet, veæ su ostali vani.

24. pjevanje
U 22. pjevanju Ahilej pobjedi Hektora i uzme njegovo tijelo u ahejski tabor. Svako jutro Ahilej žali Patrokla i vuèe Hektorovo tijelo oko njegova groba. Bogovima to napokon dosadi i Zeus pošalje Tetidu Ahileju, da mu kaže da mora predati  Hektorovo tijelo njegovom ocu Prijamu, a Iridu pošalje Prijamu da mu kaže da otkupi Hektorovo tijelo. Prijam s kolima dolazi u ahejski tabor, gdje moli Ahileja da mu preda sinovo tijelo za bogate darove. Ahilej pristaje, te Prijam ostaje preko noæi i ujutro se vraæa u Troju sa sinovim tijelom. Trojanci oplakuju Hektora i dvanaestog dana ga spale na lomaèi.


Stilska sredstva: Poredbe, stalni pridjevi, epiteti

Jezik i stih:Jezik je potpuno arhaièan s puno vrlo èudnih i krajnje nepoznatih rijeèi, a razlog je vrijeme nastajanja i izvornik koji je pisan staro-grèkim jezikom. Ilijada se sastoji od 15693 heksametara.

Mjesto i vrijeme u djelu: Okolica grada Troje oko 12.st.pr.K.
 
Doživljaj Ilijade: Kao praktiènog èovjeka, s malo interesa za ovakva stara književna djela, ne mogu reæi da me Ilijada iskreno oduševila. ^ak mislim da bi se mnogi složili sa mnom da je pomalo dosadna. Kao ratni ep veæinom se temelji na mržnji i ubijanju (povremeno se u knjizi spominje èak i klanje), a iako je to nažalost stvarnost, nisam siguran da me to uzbuðuje. Dugi opisi borbi pogotovo u 16. pjevanju i dalje prilièno su dosadni i vrlo razvuèeni. S druge strane nije sve baš tako crno, jer ipak se pojavljuje i traèak ljubavi, a to se najjasnije oèituje u 24. pjevanju gdje Prijam s poštovanjem prilazi ubojici svoga sina Ahileju, a on potpuno zaboravlja na srdžbu prema Hektoru i Trojancima i  ugošæuje Prijama. Isto tako postoji i majèinska ljubav za sina koju Tetida iskazuje u molitvama Zeusu i Hefestu.
Sve u svemu Ilijada me višestruko nadilazi svojim stilom, koji još uvijek nisam u potpunosti usvojio i protumaèio, pa zbog toga ni ne mogu biti potpuno objektivan u vrednovanju djela.

Navigacija

[0] Indeks poruka

[#] Sledeća strana